TABLICA GLJIVA

Antun Kiš, dipl.ing.matematike

Događanja
Prikazivanje 11 do 20 od ukupno 627 zapisa

Znanstveni naziv

Slika

Više slika

Klasa

Odaberi...

Porodica

Rod

Vrsta

Opis

Klobuk opis

Listići opis

Stručak opis

Boja otrusine

Jestivost

Sezona rasta

Stanište

Simbioza sa
Morchella deliciosa, slasni smrčak Slika gljive Slike Ascomycota, Det.g Morchellaceae Morchella Morchella deliciosa, slasni smrčak, jestiv Meso je lomljivo, bjelkasto, a miris je intenzivan i ugodan. Raste po višim planinskim predjelima ispod jela u mahovini i na livadama. Napomena: Sličan je pravi smrčak (Morchella esculenta), koji obično ima kuglastu, a ne koničnu mitru i ne pocrni u starosti. Naziv je dobila po odličnoj kvaliteti od latinske riječi „deliciosus” = delikatesan. Plodno tijelo sastoji se od šuplje mitre (glava) i šupljeg stručka, mitra je 4-6 cm visoka i 2-3 cm široka, razvijena mitra je šiljato konusna, bjelkasta do okersiva, rebra su pravilna i paralelna, a alveole su duguljaste. Spore su eliptične, glatke, 20-22 x 13-16 µm, otrusina je bijela. Stručak je do 4 cm visok, uvijek je kraći od mitre, bijel i vrlo sitno zrnat. Bijela Jestiv Proljeće Uz rijeke Saprotrof
Morchella elata, visoki smrčak Slika gljive Slike Ascomycota, Det.g Morchellaceae Morchella Morchella elata, visoki smrčak Uzgaja se na malču od borove kore. Jestiva nakon kuhanja. Gastronomski najslabiji po okusu Morchella elata je saprofitski askomicet i raste na drvenastim ostacima, osobito smreke. Tipično poput opruge, ima tanak oblik i prilično duge i duboke alveole. Miris slankast kad je zreo. DNK analiza pokazala je tri genetske skupine koje se sastoje od crnih smrčaka ( Morchella elata i drugi), žutih smrčaka ( Morchella esculenta i drugih) i bijelih smrčaka ( Morchella rufobrunnea i Morchella anatolica ).  Visina ovog stručka je do 15 cm, a osnovna odlika je da nema proširenja na mjestu gdje završava stručak i počinje mitra. Jenostavno na stručak se nastavlja mitra. Mitra je obično duža od stručka. Osnovna boja alveola je smeđa boja meda, a rebra su tamno smeđa gotovo crna. Kada ostari sve pocrni. Stručak je bjelkasto maljav. Jestiv
Morchella esculenta, pravi smrčak sinonimi: Morchella conica, Morchella rotunda Slika gljive Slike Ascomycota, Det.g Morchellaceae Morchella Morchella esculenta, pravi smrčak sinonimi: Morchella conica, Morchella rotunda Smrčak je šupalj po cijeloj visini. Površina kape je nepravilno saćasta, a udubine saća - alveole su plodni dio gljive. Kako je kapa srasla sa drškom – stručkom najbolje se vidi na presjeku. Jestiva delikatesna gljiva. Paziti da se barem kratko prokuha. Spore u masi bi bile bijele do žučkaste. Spada u grupu „žutih” smrčaka. Možda pod nazivom Morchela esculenta ima više vrsta, a M.esculenta je zajednički naziv, jer ih samo pomoću DNK analize možemo razlikovati. Napomena: Spoj stručka sa mitrom važan je za razlikovanje vrsta smrčaka. Kod pravog smrčka se na stručak odmah nastavlja mitra, kod hibridnog smrčka (Morchella semilibera) stručak ide do otprilike polovine mitre što znači mitra je donjom polovicim slobodna, a kod smrčkovica (Verpa) stručak ide do pune visine, a mitra je pričvršćena na samom vrhu i obavija stručak. Ukupna visina 6-20 cm, od toga 3-10 je mitra kapa, a ostatak je “stručak” Boja je oker žuta, žučkasto smeđa. Oblik mitre je okruglast, sa zaobljenim ili konusnim vrhom. Boja unutar udubina – alveola je smeđa, tamno smeđa. Vrhovi rebara u svijetli ili boje udubina. Plodno tijelo je 6-20 cm visoko, od čega je samo mitra (glava) visoka 3-10 cm, mitra je kuglasta, sa zaobljenim ili konusnim vrhom, srasla je sa stručkom, unutar udubina ili alveola je smeđa do tamnosmeđa, vrhovi rebara su svijetli ili boje udubina. Spore su eliptične, glatke, s tankim stijenkama, bezbojne, 14.8-20 x 8-10 µm, otrusina je svijetlokrem. Sručak je bijel, žut do žučkastosmeđ. Smrčak je šupalj po cijeloj visini. Površina kape je nepravilno saćasta, a udubine saća - alveole su plodni dio gljive. Meso je bjelkasto ili svijetložuto, malo je hrskavičasto, voštano, miris je ugodan na gljive, a okus je blag. Raste u vlažnim bjelogoričnim šumama, po rubovima šuma, šumskim livadama, parkovima, vrtovima i malču od kore, na pjeskovitom tlu uz obale rijeka. Svijetlo krem Jestiv nakom kuhanja Proljeće Vlažne bjelogorične šume Saprotrof
Verpa bohemica, češka smrčkovica, zaštićena Sinonim: Ptichoverpa bohemica Slika gljive Slike Ascomycota, Det.g Morchellaceae Verpa Verpa bohemica, češka smrčkovica, zaštićena Sinonim: Ptichoverpa bohemica Meso je krhko, voštano, miris nije izražen, a okus je blag. Uvjetno jestiva nakon kuhanja. Raste na vlažnim terenima ispod vrbe, topole, jasena ili bijelog graba. Napomena: Sličan je hibridni smrčak (Morchella semilibera) kod kojeg je mitra spojena sa stručkom na polovici svoje visine i obično je zašiljena na vrhu. Mitra je do 5 cm visoka i do 3 cm široka, nepravilno je stožasta ili zvonolika, vrh je najčešće zaokružen, iznutra je šuplja, vijugavi labirintni nabori su obli i uzdužno postavljeni, poprečna rebra su niža i plosnatija, u starosti se nabori stanje, žutosmeđa, svijetlosmeđa ili tamnosmeđa, slobodna je uz stručak, za njega se drži samo tjemenom, himenij pokriva cijelu površinu, unutarnja sterilna površina je brašnjava i bijela. Spore su eliptične, s debelim stijenkama, glatke, dosta velike, 48-86 x 14.5-20 µm, otrusina je žutooker. Stručak je do 14 cm visok i do 2 cm debeo, valjkast je ili stisnut, na bazi je zadebljan, pun, kasnije je komorast, šupalj, lako je lomljiv, unutrašnjost je pahuljičasto-spužvasta, bjelkast, žućkast ili oker, površina je prošarana poput zmijske kože zbog bijelih pahuljastih čehica. ŽutoOker Jestiva nakon kuhanja Proljeće Kao i smrčci, grabove šume Saprotrof
Sarcoscypha coccinea, crveni peharček, nejestiv Slika gljive Slike Ascomycota, Det.g Sarcoscyphaceae Sarcoscypha Sarcoscypha coccinea, crveni peharček, jestiv Meso je bijelo do žućkasto s crvenim unutarnjim slojem, često vodenasto, tanko, u apoteciju od dna do ruba sve tanje, vrlo je elastično, voštano, miris nije izražen, a okus je blag. Raste u šumama na otpalim granama ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, često uz šumske potoke i na provodnjenim šumskim terenima. Napomena: Potpuno je jednaka škrletna čašica (Sarcoscypha austriaca), koja se razlikuje samo po mikroskopskim osobinama. Naziv je dobila po boji od latinske riječi „coccineus” = skerletnocrveno, jasnocrveno, rumeno. Plodno tijelo (apotecij) je do 7 cm široko, u obliku plitkog pehara s drškom, zdjelice ili čašice, unutarnja je himenijalna strana pehara žive skerletnocrvene boje, vanjska je sterilna strana bjelkasta, uzdužno je brazdasta od stručka do ruba i na kraju vrlo sitno dlakava, rub je žućkast, u starosti je iskrzan i rascijepljen. Spore su eliptične, glatke, 24-35 x 10-12.5 µm, otrusina je bijela. Stručak je do 3 cm visok i do 5 mm debeo, vrlo je sitno dlakav, čvrst, sužava se prema bazi, često je nepravilno uzdužno brazdast, bjelkast ili nešto tamniji, kremast, žućkast ili smećkast. Bijela Nejestiv Proljeće Grane i ostci drva po šumi Saprotrof
Cryphonectria parasitica, rak kestenove kore Slika gljive Slike Cryphonectriaceae Cryphonectria parasitica, rak kestenove kore Kretzschmaria deusta, opečena čađavica Gljiva je porijeklom iz Azije i tamošnja stabla kestena su dijelom otporna na nju. U Americi je uništila četiri milijarde stabala, u Europi slično, samo je u Europi jedan virus drži pod kontrolom ovu gljivu. Gljiva se uglavnom razvija na pitomom kestenu. Može zaraziti i druga stabla, koja obično ne uništava, ali mogu biti daljnji izvor zaraze. Sama gljiva vidi se po tamnijoj boji kestenove kore, uzdužnim napuknućima kore, oštećenjima i sušenjem.
Kretzschmaria deusta, opečena čađavica Slika gljive Slike Xylariaceae Kretzschmaria Kretzschmaria deusta, opečena čađavica Gljive truležnice su obično pripadaju koljenu Basidiomycota. Kretzschmaria deusta pripada Ascomycotama iz porodice Xylariaceae. Izaziva meku trulež drveta. Stanište: Raste više godina kao parazit na raznom bjelogoričnom drveću, najčešće bukvi i lipi, pa poslije kao saprotrof; uzrokuje mekanu trulež drva. Veliki je štetnik i uništava korijenski sustav drveta, a zaraženo se drvo mora posjeći. Slike je snimio Neven Ferenčak, 4.3.2020. Meso: U mladosti je mekano, kasnije je tvrdo, prvo je bijelo, kasnije je sivo do sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi. Raste cijele godine, a bijeli novi dijelovi izbijaju u 2. i 3. mjesecu. Najčešće napada stabla bukve, divljeg kestena, lipe, javora i hrasta. Napomena: Ova vrsta je dio porodice Xylariaceae. U ovoj se porodici nalaze vrste s dosta različitim oblicima plodnih tijela. Karakteristična je po dvobojnosti do starosti kada čitava pocrni. Etimologija: deurere (lat.) = gorjeti, biti spaljen. Po crnkastoj boji. Plodno tijelo: 1-4 (6) (>60) cm široko i 1-2 cm debelo, u obliku je crne kore ili jastučasto, kao naliveno, valovito, jasno je obrubljeno; najprije je bijelo, kasnije je na sredini sivkasto ili sivo, bijela boja zaostane samo na rubu koji je zadebljan i mesnato-plutaste konzistencije, samo je u starosti crno, karbonizirano i natečeno-nabrano, kvrgavo. Mikroskopija: Eliptične do kuglaste, 25-31 x 7-10 µm; otrusina je tamnosmeđa do crna. Crna Nejestiva Cijele godine Bjelogorična stabla Parazit
Xylaria polymorpha, crni buzdovan Slika gljive Slike Ascomycota, Det.g Xylariaceae Xylaria Xylaria polymorpha, crni buzdovan, nejestiv Meso: Plutasto, vlaknasto, bijelo, na presjeku se u bijelom mesu vide zrakaste tamnije crte, jezgra je ponekad malo bjelkasta ili crnkasta; miris je oštar na gljive, a okus je blag. Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, najčešće na panjevima bukve, hrasta, breze ili jasena. Napomena: Sličan je dugonogi buzdovan (Xylaria longipes), kod kojeg ostiolama idu od vrha do polovice visine plodnog tijela. Kod nas je najčešća u kontinentalnim područjima (Lici, Gorskom Kotaru i Hrvatskom Zagorju). Etimologija: polys (gr.) mnogo, vrlo, veoma, jako, puno, višestruko, mnogostruko + morphe (gr.) = oblik. Po promjenljivom obliku. Engleski naziv: Dead Mans Fingers. Razded Ascomycota. Plodno tijelo: 3-8 (9) cm visoko i 1-3 (4) cm široko, vijugavo je i nepravilno, nepravilno je batinasto, na dnu je dijelom stručkoliko suženo, ponekad je režnjevito, neravnomjerno kvrgavo; u mladosti je svijetlosmeđe, kasnije je tamnosmeđe do crno-smeđe, udubljeni su periteciji prošarani sitnim bradavicama. Spore: Eliptične do skoro vretenaste, 22-29 x 7-9 µm; otrusina je u mladosti bijela, kasnije je crna. Bijela pa crna Nejestiv Ljeto, jesen Krupniji drvni ostaci Saprotrof
Agaricus abruptibulbus, gomojasta šumarica Bon 1983